Sebilj u Tuzima je značajan kulturni i istorijski simbol bošnjačke zajednice u ovoj opštini . Sebilj je tradicionalni vodotoranj, često u obliku male zgrade ili kioska, koji je služio kao javna česma ili mjesto za besplatan pristup vodi. Iako se najpoznatiji primjer Sebilja nalazi u Sarajevu, u Tuzima, ovaj objekat ima duboko nacionalno značenje I simbol koji se najviše oslanja na bošnjački narod ove sredine kroz značenje, kako u kulturnom, tako i u istorijskom konteksta.
Pocetna
Sebilj je, kao i mnogi drugi simboli tradicionalne bošnjačke kulture, važan je u životima ljudi. U Tuzima, kao i širom Balkana, Sebilj je bio mjesto gdje su se okupljali ljudi, razmjenjivali priče, dijelili vodu i povezivali se sa zajednicom. U mnogim slučajevima, Sebilj je služio kao mjesto mira i odmora, te kao znak gostoljubivosti i zajedništva. Za Bošnjake,
Sebilj je simbol ne samo svakodnevnog života i običaja, već i vjerskog i kulturnog identiteta. Bošnjaci su, pod uticajem osmanske civilizacije, kroz generacije izgradili i koristili Sebilje kao elemente svojih naslijeđa. Kroz vrijeme, Sebilj je postao znak vjere i tradicije, mjesto koje podsjeća na važnost vodonosnih izvora i društvene interakcije.
Ono što se nameće kao zaključak je da Sebilj u Tuzima je mnogo više od obične građevine. On je simbol bošnjačkog identiteta, kulturne baštine i zajedništva, koji povezuje prošlost i sadašnjost. Kroz svoju obnavljajuću funkciju, Sebilj u Tuzima postaje svjedok trajne veze između ljudi i njihovih tradicija, a također ima i važnu ulogu u promociji kulturnog naslijeđa Bošnjaka u Crnoj Gori.