Selvira Pepić: Gospodine Hot, hvala Vam što ste pristali da govorite za ovaj projekat u okviru naših aktivnosti koje su podržane od donatora Fonda za zaštitu I ostvarivanje manjinskih prava. Za početak, kako biste opisali osnovne elemente kulturne baštine Bošnjaka u Crnoj Gori?
Smail Hot: Hvala Vama na pozivu. Kulturna baština Bošnjaka u Crnoj Gori veoma je bogata i višeslojna. Obuhvata razne aspekte – od jezika i dijalekata, vjerskih običaja, tradicionalne nošnje i muzike, do porodičnih običaja i festivala. Bošnjaci su kroz vjekove živjeli u raznim krajevima Crne Gore – od Rožaja, Bijelog Polja, Plava i Gusinja, do Petnjice i dijelova Podgorice – i svaki od ovih krajeva je dao specifičan pečat kulturnom izrazu. Posebno su važni običaji vezani za islamske praznike, svadbe, gostoprimstvo, ali i usmena književnost i narodna pjesma, koja je često nosilac identiteta.
Selvira Pepić: Koliko su ti tradicionalni običaji danas prisutni u svakodnevnom životu mladih Bošnjaka u Crnoj Gori?
Smail Hot: U manjoj mjeri nego ranije, ali se ipak ne može reći da su nestali. Mladi Bošnjaci sve više žive u urbanoj sredini i pod uticajem globalne kulture, ali mnogi i dalje njeguju pojedine običaje, naročito tokom porodičnih i vjerskih svečanosti. Svadbeni običaji, recimo, često su spoj modernog i tradicionalnog – dok se muzika i odijevanje prilagođavaju savremenom ukusu, rituali kao što su ispraćaj mlade, bajramski običaji ili okupljanje za sevdalinke i ilahije još uvijek žive. Tu je i snažan uticaj dijaspore, koja često daje dodatnu važnost očuvanju identiteta kada je u pitanju kulturno nasljeđe.
Selvira Pepić: Kada govorimo o savremenim stvaraocima, koga biste istakli kao nosioce moderne bošnjačke kulturne produkcije?
Smail Hot: Veoma značajnu ulogu igraju kulturni radnici, pisci, muzičari i istraživači koji dolaze iz bošnjačkih zajednica Crne Gore. Recimo, književnici poput Safeta Hadrovića Vrbičkog, koji svojim djelima čuvaju jezik i tradiciju, zatim muzičari koji reinterpretiraju sevdalinku ili kombinuju tradicionalne motive sa modernim aranžmanima. Tu su i nevladine organizacije i kulturni centri – poput Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore – koji omogućavaju platformu za mlade umjetnike. Osim toga, sve češće viđamo mlade blogere i influensere koji na društvenim mrežama promovišu bošnjačku kuhinju, ručne radove, pa čak i stare riječi i izraze.
Selvira Pepić: Kako vidite ravnotežu između očuvanja autentičnosti i potrebe za modernizacijom kulturne baštine?
Smail Hot:To je jedno od ključnih pitanja. Ako se kulturna baština ne prilagođava vremenu, rizikuje da postane muzejski eksponat – nešto što se pokazuje povremeno, ali ne živi među ljudima. S druge strane, ako se previše „modernizuje“, može se izgubiti njena suština. Zato je važno da postoje edukativni programi, festivali i radionice gdje mladi mogu da uče o svom nasljeđu, ali i da ga reinterpretiraju na svoj način. Savremenizacija ne mora da znači gubitak – može biti nova forma izraza. Na primjer, korišćenje starih motiva u digitalnoj umjetnosti, ili tradicionalni recepti prilagođeni zdravijem načinu ishrane.
Selvira Pepić: Koji su najveći izazovi u očuvanju bošnjačke kulturne baštine danas?
Smail Hot: Prije svega, migracija i asimilacija. Mnogi Bošnjaci su se iselili u zemlje Zapadne Evrope, i tamo se kulturni identitet prenosi s generacije na generaciju pod drugačijim uslovima. Drugi izazov je nedovoljna institucionalna podrška – iako postoje napori, još uvijek nema dovoljno sistematske strategije očuvanja manjinskih kultura u Crnoj Gori. Takođe, savremeni mediji često zanemaruju sadržaje koji afirmišu raznolikost i kulturno bogatstvo. Potrebno je više medijskog prostora, više ulaganja u kulturu, i jača saradnja među opštinama gdje Bošnjaci žive.
Selvira Pepić: I za kraj, kako vidite budućnost bošnjačke kulture u Crnoj Gori? Ima li razloga za optimizam?
Smail Hot:Apsolutno. Iako su izazovi realni, postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji svakodnevno rade na očuvanju i promociji bošnjačke baštine. Mladi ljudi su sve svjesniji svog identiteta, i uz pravu podršku mogu postati ključni nosioci te kulture u 21. vijeku. Savremenizacija ne znači gubitak – ona je prilika da se kroz nove forme očuva ono što je suštinsko. Važno je da baštinu ne posmatramo kao statičnu, već kao živi organizam koji se razvija s nama.
Selvira Pepić: Koliko je obrazovni sistem u Crnoj Gori doprinio očuvanju i promociji kulturne baštine Bošnjaka?
Smail Hot:Obrazovni sistem ima veliki potencijal, ali i prostora za napredak. U nekim školama se izučava predmet „Jezik i kultura Bošnjaka“, što je pozitivan korak, ali je još uvijek nedovoljno zastupljeno u zvaničnim kurikulumima. Posebno je važno da djeca uče o lokalnim običajima, velikim ličnostima iz bošnjačke historije i kulturnim doprinosima. Takođe, treba razvijati udžbenike i nastavne materijale koji uključuju i perspektive manjinskih naroda – ne samo kao fusnotu, već kao ravnopravni dio identiteta Crne Gore.
Selvira Pepić: Koju ulogu imaju žene u očuvanju bošnjačke tradicije i njenoj savremenizaciji?
Smail Hot: Ogromnu. Žene su često nosioci porodične tradicije, jezika i običaja. Od prenosa recepata, izrade ručnih radova, čuvanja ilahija i sevdalinki, do vaspitavanja djece u duhu kulturnog identiteta – žene čine srž očuvanja. Danas ih sve više vidimo i u javnoj sferi – kao autorice, aktivistkinje, organizatorke festivala i radionica. Njihov doprinos u savremenizaciji ogleda se i kroz kreaciju modernih odjevnih predmeta inspirisanih narodnom nošnjom, digitalnu prezentaciju tradicije, kao i u akademskom radu.
Selvira Pepić: Kako tehnologija i digitalni mediji mijenjaju način na koji se bošnjačka kultura prenosi i živi?
Smail Hot: Digitalizacija je jedno od najmoćnijih oruđa današnjice. Mladi sve više koriste društvene mreže da predstave običaje, kuhinju, jezik, pa čak i humor koji je specifičan za bošnjačke zajednice. Postoje i online arhive koje sakupljaju stare fotografije, snimke pjesama, zapise iz narodne književnosti. Takođe, YouTube i TikTok otvaraju vrata za kraći, ali upečatljiv kulturni sadržaj koji lako dopire do mlađe publike. Međutim, važno je da digitalni sadržaj ostane vjeran duhu tradicije i da se autentičnost ne žrtvuje zarad „klikova“.
Selvira Pepić: Da li postoje značajni festivali ili kulturne manifestacije koje promovišu bošnjačku kulturu na savremen način?
Smail Hot: Da, svakako. Manifestacije poput Dana dijaspore u Petnjici, festivala "Sevdah na Vrelu" u Bijelom Polju, i kulturnih događaja u Rožajama, pružaju prostor za prezentaciju bošnjačke kulture kroz muziku, folklor, književnost i umjetnost.
Neki od ovih festivala pokušavaju da uvedu i savremene formate – poput multimedijalnih izložbi, panela i radionica – što je važan iskorak. Važno je da ovi događaji dobiju i podršku šire zajednice, da bi iz lokalnog konteksta prešli na državni, pa i regionalni nivo.
Selvira Pepić: Kako izgleda međuetnička saradnja u oblastima kulturne razmjene i koliko ona doprinosi očuvanju kulturne raznolikosti?
Smail Hot:Međuetnička saradnja je ključna – ne samo za očuvanje različitih identiteta, već i za izgradnju međusobnog poštovanja i razumijevanja. Postoje dobri primjeri, kao što su zajednički koncerti, izložbe, ili festivali gdje nastupaju umjetnici različitog etničkog porijekla. Kultura je zapravo prostor gdje različitosti mogu da koegzistiraju, bez političkog tereta. Ako se kulturni dijalog njeguje od najranijih školskih dana, on postaje prirodan način suživota. Zato je važno da institucije, mediji i obrazovanje zajednički rade na promociji tih vrijednosti.
Selvira Pepić: Na koji način bi se mogla institucionalno ojačati briga o kulturnoj baštini Bošnjaka?
Smail Hot: Prije svega kroz jačanje kulturnih institucija i fondova koji se bave manjinama. Potrebno je da opštine sa većinskim bošnjačkim stanovništvom dobiju više sredstava za kulturne projekte, kao i stručnu podršku u digitalizaciji, edukaciji i organizaciji događaja. Takođe, bitno je institucionalno povezivanje sa dijasporom – jer upravo ona često ima resurse i volju da ulaže u očuvanje identiteta. Konačno, potreban je i strateški plan na državnom nivou, koji bi uključivao manjine kao aktivne čuvare kulturnog bogatstva Crne Gore.